Napisano 22.08.2008., u petak
PA KAŽE:"Dugo je prošlo...
"
|
Pitam se koliko ima smisla pisati ovaj blog. Ne osjećam više potrebu da nešto zapišem. Možda se vratim onoj ideji o anonimnom blogu s nekim pjesmuljcima i tekstovima. hm. da valjda. Božee. Majku su mi jutros zvala dva džentlmena. Ostali su jako zbunjeni preglasnom yu muzikom i mojim promuklim glasom. I imam narančastu kosu. Jaako kričavu narančastu kosu i oću svoju prirodnu boju nazaad :( I neuračunljiva san danas jer sam čitala poeziju (Preverta) do 3 i ond se probudila u devet zbog nekog čudnog sna. Ne smijem zato puno pisat. Obično u ovo doba imam potrebu za ljetnim osvrtom. Ove godine ne. Ali bolje išta nego ništa. khm khm.
Ne da mi se trenutno više uploadat, i neznam koje slike da izdvojim... A vjerojatno ni ovo nikog ne zanima, al eto mene je zabavilo pa...  .................................................. Edit: U međuvremenu, škola je počela, taman kad sam se oslobodila navike da neposredno prije nego zaspem dobijem poriv za navijanjem alarma.  U razredu je situacija gora no ikad, kao da se vidimo prvi put, profesori uobičajeno frustrirani. U svakom slučaju, na zapadu ništa novo  |
Napisano 15.05.2008., u četvrtak
PA KAŽE:"Pun mi je kurac
"
| Baš pun. E. |
Napisano 01.04.2008., u utorak
PA KAŽE:"In other words
"
|
Fly me to the moon, Let me play among the stars, Let me see what spring is like in jupiter and mars. In other words Hold my hand... In other words Baby kiss me... Frank Sinatra - Fly me to the moon Vratila sam se. Komp je popravljen nakon dugog, mračnog doba... I sad umjesto da ponavljam geografiju slušam mjuzu na jubitou. Leđa su mi gola i naježila sam se od hladnoće. Ali baš je kouzi i ne želim se ustati. Povratak pjesnika... Polako ali sigurno. Mjenjam se. Ali ne namjerno. Ja mrzim filmove. Bar sam ih prije mrzila. Iz nekih čudnih razloga sad ih volim. Ili ne volim filmove? Samo ti trepni kao da me razumeš I cela priča imat će smisla... Objaviti ili ne objaviti... Spremiti u skice... Objaviti... Skice... Objaviti... Oh well. |
Napisano 26.02.2008., u utorak
PA KAŽE:|
Oh when I look back now That summer seemed to last forever And if I had the choice Ya - I'd always wanna be there Those were the best days of my life Summer of '69 Bolesna sam. Previše razmišljam. Ali manje jedem. Umirem od dosade. I fale mi ljudi. A nisam čak ni obnovila zalihu knjiga da me tješe u fibrasta popodneva... Ah. I ne pušim. Već 6 dana. *clap clap* Wow. Prestajem pušit. A petnaest mi je godina tek. Ljudi griješe. Ali da ne griješe ne bi bilo zabavno. Da nisam griješila ne bih se u 5.30 jutros prala vlažnim maramicama, jer se ne smijem tuširat, a eto to mi se baš prohtjelo u 5.30. Ne bi pisala post bez inspiracije samo zato što mi je dosadno i nisam spavala cijelu noć. Ne bi dala 25 kn na Cosmopolitan u kojem se nema što za pročitat. Ne bi ne učila kad sam imala vremena. Ne bi dala nikome šansu da me povrijedi. I sigurno bi mi bilo lakše da nisam griješila... Ali bi bilo i dosadnije :)  (...Neznam zašto sad ovo...=) |
Napisano 01.02.2008., u petak
PA KAŽE:|
...Preživjelih nema druže, Ulice pune su žrtava. Tko će shvatiti to – Ljevica, desnica, centralno... Haustor – Neobičan dan  Svakodnevnica je uzela maha. I ja još nisam uhvatila korak s njom. Ukradeni sati prije i poslije škole ipak uspijevaju pokvariti ocjene. Unatoč tome, situacija u razredu popravlja se iz dana u dan. Možda si nećemo pregristi žile do mature. Možda. Dane provodim u prežderavanju i čitanju, živci su napeti a hormoni podivljali. U ovom međupostovskom periodu napunila sam petnaestu. Proslavljena je kao i prethodne dvije. To je podatak nad kojim se treba zamisliti. Svi nekako previše suosjećaju sa mojim plućima. I to nigdje ne vodi. Osim do blage grižnje savjesti, iz koje proizlazi samo višak razmišljanja, što mi definitivno ne treba. * * * * * * * * * * Razmišljam i da otvorim nekakav anonimni blog gdje bih mogla razglabati o pravim stvarima, bez straha od reakcija prijatelja ili poznanika. Možda bi tada objavila i koji pjesmuljak... * * * * * * * * * * |
Napisano 10.01.2008., u četvrtak
PA KAŽE:"U vasionu!
"
|
Now playing - Atheist Rap - Ritam Fali mi ljeto... Baš mi fali Brač, logor, prohladne noći uz more i neograničene količine sladoleda koji se ne fata za bedra zbog nemoguće brzog ritma života. Fale mi improvizirani izlasci koji završavaju krugom u nekoj šumici, i naravno ponekim trnom u stražnjici. Fale mi čak i dosadni komarci i iritantna buka cvrčaka. Fali mi onaj blaženi osjećaj da imam vječnost pred sobom... Ne znam zašto me sad pucaju ti filmovi... Valjda djeluje Manu Chao... Welcome to Tijuana Tequla, sexo y marijuana    Iako su mi praznici bili katastrofalni, kad pomislim da škola počinje za tri dana, naježim se. Ipak je bolje umirat od dosade nego biti zabavljen problemima gibanja, transkripcijom DNA ili algebarskim razlomcima.  Sjećanja...  Čuvajte se sjećanja. Ozbiljno. Suddenly, I'm not half the man I used to be, There's a shadow hanging over me, Oh, yesterday came suddenly. |
Napisano 02.01.2008., u srijeda
PA KAŽE:"I sad kad je sve gotovo...
"
|
prviprvognulaosme... Sjedimo na rivi, gledamo zalazak sunca i jedemo jeftinu K-plus čokoladu. U glavi kaos, pokušavamo složiti mozaik od sjećanja na prošlu večer. Barbe pedofili se zaustavljaju, obraćajući nam se hrapavim glasom. Pretjerana smušenost, eto što je. Čovjek uvijek želi više od onoga što ima. Zato nikad nije sretan. Svjesna sam da ovaj blog počinje nalikovati na jedan od teenagerskih kvazi emo blogova. Ali ne mogu ništa poduzet u vezi s tim. S mnogim stvarima ja ništa ne mogu u zadnje vrijeme. Oh well. Postovi su mi se znatno skratili. Možda bolje. Sretna nova. Uh. |
Napisano 29.12.2007., u subota
PA KAŽE:"Nema naslova. Pišem jer mi je dosadno
"
|
Hladan kao led, Ubilo me beznađe Aha. Dakle sad sam još i bolesna. I u kazni. Grejt. Družim se sa RTL-om, čajem i knjigama. Čitam jednu knjigu dnevno  Al eto bit cu pametnija nakon praznika ako ništa drugo... Fale mi ljudi koji se opijaju tamo negdi u šumi... I'm dželous.  Kreativnost mi je nepoznat pojam, a inspiracije i previše. Živcira me miris petardi, živcira me majka, knjige, muzika... Ima trenutaka kad se osjećam onako... Kao da bih iskočila iz sebe... Kad želim nešto (ili nekoga, još bolje) uništit - doslovno, fizički i dramatično. Vrijeme nikad nije ovako sporo prolazilo...  |
Napisano 20.12.2007., u četvrtak
PA KAŽE:"Male stvari
"
|
Now playing - Dead Kennedys - Hellnation Prošlo je prvo polugodište u famoznoj novoj školi... Ništa posebno, iako je ostavilo nekakve tragove. Primjerice podočnjake i veću osvještenost za gramatičke probleme. Ušla sam u kalup uzorne gimnazijalke. Ko po Ingoličevom romanu. Pažljivo namanikirani nokti, utjeha koju je moguće pronaći samo u knjigama i pločama... Nema izlazaka. Nema džeparca. Nema mobitela. Nema nove godine. Nema rođendana. Nema ničega. Kad se osvrnem, u Beču je bilo dobro. Naravno, kad je to možda zadnja akcija i definitivno zadnji provod do daljnjeg. No dobro. Pluća se odmaraju. Nadam se da je sada svima život bolji. Blagdansko raspoloženje --> Zbunjeno, živčano, neodlučno, prazno, bijesno. Mrzim Božić, svjetlucavo, šećeraste kolače i još šećerastije rečenice.  Ma da. Rodio se little Džizs. Sad smo svi sretni. |
Napisano 30.11.2007., u petak
PA KAŽE:"Ovo više ne može ovako!
"
|
Mora završit... Ja ne znam šta mi je ovo više nije humano... Evo izvadak iz dnevnika... Zapisano oko 3 ujutro, kad sam se probudila zbog mučnine... Osječam se užasno. Čim zatvorim oči vidim strukturne formule glukoze i fruktoze. Ne mogu zaspat jer sanjam potencije. U trbuhu dižu ustanak tostovi sa sirom. Ne bi bilo dobro da sad povratim po podu, ali WC je predaleko... Totalno sam otupila, katastrofa jedna... Nisam u stanju slagat rečenice, zbunjena sam i dezorjentirana (sad se pojavljuje smješak na licima ljudi koji me znaju - ko da je inače drugačije). Svejedno, sad to dolazi još više do izražaja. Hmm, još samo 3 tjedna... |
//
